Kome edukativna terapija može da pomogne?

  • Edukativna terapija pomaže...

    Kada dete krene u školu, neki od roditelja imaju osećaj da nešto nije kako treba kada je reč o sposobnostima njihovog deteta, ali nisu u stanju da upere prstom u tačnu prirodu problema. Vremenom postane jesno da se njihovo dete "muči" i da nije u stanju da prati rad ostatka odeljenja.

    Roditelji kod učenika primećuju da njihovo dete mnogo više radi od druge dece kako bi uspelo da zadrži isti nivo postignuća kao druga deca. Oni mogu primetiti da se uspeh znatno razlikuje za različite predmete. Drugi roditelji pak osećaju da je njihovo dete inteligentno, ali da njegovo postignuće u školi nije u skladu sa njegovim potencijalom. U svakom slučaju, roditelj oseća da postoji problem, ali mu nije jasno zbog čega.

    Kako vreme prolazi, roditelj se sve više oslanja na učitelja da primeti bilo koje probleme u učenju i od njega traži odgovor zbog čega se to dešava. Iako inicijalna dijagnostička procena pred polazak u školu može da pruži određeni uvid u problem, jedan broj problema ostane nedetektovan pa je potrebno dodatno testiranje sposobnosti i intervencija (izvan školske sredine) kako bi se otkrila celovita slika problema u učenju koje dete ima.

    Škole obično organizuju dopunsku nastavu, koja se održava grupno po redovnom planu i programu i služi da bi ona deca koja nisu usvojila znanja na času to uspela naknadno da urade. Dopunska nastava međutim ne adresira problem teškoća u učenju. U takvim slučajevima roditelji počinju da razumeju da ovakav oblik rada nije dovoljan i da je njihovom detetu potreban specijalizovan i intenzivan rad kako bi se teškoće u učenju prevazišle.